We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Jednog martovskog jutra 2014. Evropljani su se probudili u Putinovom svetu. Odjednom mir više nije bio prirodno stanje stvari. Međunarodni sporazumi i institucije su prestali da štite njihove državne granice. Sa šokom su otkrili da ekonomska međuzavisnost može biti izvor velikih nesigurnosti i da je post-hladnoratovski poredak srušen.
More...
Predsednik Nemačke Joachim Gauck nam je pokazao svet onakvim kakvim ga Zapad zamišlja. Tokom posete Gdanjsku povodom obeležavanja 75 godina od početka Drugog svetskog rata, Gauck je gledajući ka istoku izjavio: „Koliko smo se samo prevarili verujući da je očuvanje mira i stabilnosti odnelo konačnu pobedu nad željom za moć“. Zapad želi samo mir i stabilnost, želja za moći mu je strana? Onda amen. To je naša savršena savest.
More...
Susret Putina i Porošenka u Minsku (umesto neodržanog sastanka u Berlinu) završen je rezultatom ravnim apsolutnoj nuli. Vladimir Putin je izjavio da nije on taj s kim treba razgovarati o miru u Ukrajini već da su to predstavnici Narodnih republika Donjecka i Luganska, a ministar inostranih poslova Sergej Lavrov je najavio da se Rusija sprema da na zaraćeno područje pošalje novi humanitarni konvoj. Ideja o upućivanju humanitarnog konvoja je tek postfaktum postala do kraja jasna. Njena suština nije u tome da se na teritoriju suseda, u „trojanskom konvoju“ prevezu vojnici, oružje ili vojna tehnika. Sve pobrojano se već nekoliko meseci uredno prevozi preko rusko-ukrajinske granice.
More...
Ovo je gotovo trivijalno, ali se često odbacuje. Nije NATO samo, a po završetku hladnog rata zapravo ni prvenstveno, savez za odbranu od spoljašnjih neprijatelja. Da bi se to razumelo potrebno je poći od sledećeg zapažanja.
More...
Šestog marta 2014. EU i SAD su postigle sporazum o postupnom uvođenju sankcija. U prvom redu, obustavljeni su planovi za bližu ekonomsku saradnju EU i Rusije, uključujući i razgovore o nastavku Sporazuma o partnerstvu i saradnji koji je istekao 2008, kao i pripreme za samit G8 planiran za jun u Sočiju. Nakon Krimskog referenduma 16. marta i prisajedinjenja ove oblasti Rusiji, sprovedena je u delo pretnja o ciljanom kažnjavnju pojedinih Rusa i Ukrajinaca. Amerika je nametnula zamrzavanje imovine i zabrane putovanja za 11 lica, a EU je sankcionisala 21 osobu. Ubrzo je EU dodala još 12 lica, dok su SAD takođe proširile spisak i dodale Bank Rosiju.
More...
Italija je opet u recesiji i sve bliža deflaciji; nemačka ekonomija opada a francuska stagnira. Britanija beleži rekordnu stopu zaposlenosti ali su joj realne zarade u sunovratu. Samo Sjedinjene Države – koje su se upustile u ogromna zaduživanja, restruktuirale banke i naštampale svu silu para – uživaju u nečemu nalik održivom oporavku, ali i to se održava samo na obećanju da će centralna banka stimulisati ekonomiju do u beskraj.
More...
Međunarodni odnosi imaju svoju unutrašnju logiku. Još davne 1987, lideri SSSR i SAD su potpisali Dogovor o likvidiranju raketa srednjegi malog dometa (RSMD). To je bio prvi signal da se hladni rat završio. A u julu 2014, Vašington je optužio Moskvu da je vršila kopnene probe nove krilate rakete čiji domet prekoračuje okvire koji su ovim dogovorom propisane. Napominjem da su saglasno dogovoru RSMD tada bile uništene rakete s dometom od 500 do 5500 kilometara. Američka štampa je i ranije pisala o tome da usavršavanjem svoje krilate rakete P-500 koja je, kako se da razumeti, borbeni element operativno-taktičkog kompleksa „Iskander“, ruska strana zapravo krši dogovor.
More...
Rat je najupečatljiviji primer međuzavisnosti, kao uostalom i zablude o moći i pogotovo nadmoći. Kakav je primera radi privredni odnos snaga u svetu? Jer moć raketa, tenkova i aviona nije nezavisna od proizvodnje i novca, da to kažem pojednostavljeno. Ovo pogotovo ako se ceni uticaj sankcija na rusku privredu i posredno na njenu vojnu moć.
More...
Govor koji je Putin održao 21. februara 2022. povodom priznavanja nezavisnosti Donbasa i Luganska jedan je od najneobičnijih političkih govora našeg doba. Za nešto više od 55 minuta Putin je izgovorio oko 6.000 reči, bez zastoja i bez ijednog lista hartije pred sobom. Koliko je to moguće oceniti s ove strane ekrana, rekao bih da nije koristio ni teleprompter.
More...
Europska unija hvali diskutabilni Sporazum o pridruživanju s Ukrajinom kao prilog stabilizaciji zemlje i kao izlaz iz njezine ekonomske nevolje. EU i Ukrajina su 21. ožujka potpisale politički dio Sporazuma, a EU je u prijelaznom razdoblju stavila na snagu trgovinske olakšice na izvoz ukrajinske robe. Sporazum bi pak u potpunosti trebao stupiti na snagu nakon ukrajinskih izbora krajem svibnja. No suprotno tvrdnjama EU-a, Sporazum zaoštrava napetosti u Ukrajini, kao i njezine ekonomske probleme.
More...
Uoči Uskrsa iz Ženeve je stigla vest da je između Rusije i Zapada, napokon, postignut načelni sporazum o pravcu rešavanja Ukrajinske krize mirnim putem. Možda od tog sporazuma neće biti nikakve vajde, jer on „preskače“ neke bitne stvari, ali njegov sadržaj ipak upućuje na zaključak da su obe strane sklone da odustanu od maksimalnih zahteva.
More...
Postaje upadljivo proteklih sedmica kako se događaji u Ukrajini, pretežito u medijima na ovdašnjim prostorima, mimo svih drugih teorija uspoređuju i s “mogućnostima jugoslavenskog scenarija raspada”. Podjednako je upadljivo i kako se u argumentacijama zatu usporedbu upotrebljavaju različiti argumenti, ovisno o sredini u kojoj se teorije “jugoslavenskog raspada” spominju. Na stranu potpuno nesuvisle varijante poput one u pitanju političaru iz Ukrajine u ovdašnjim dnevnim novinama gdje se tzv. jugoslavenski scenarij povezuje s mogućnošću napada Rusije na Ukrajinu!? Kakve veze ima inozemna vojna intervencija s ondašnjim yu-raspadom.
More...
Frank-Walter Steinmeier je nedavno izjavio „da je Nemačka prevelika da bi komentarisala svetsku politiku“. Sada vidimo na šta je mislio. Nemačka ne samo da je komentarisala situaciju u Kijevu, već se i aktivno umešala. Rezultat je diplomatska katastrofa. Da li su Merkel i Steinmeier naivni ili su samo želeli da budu lukavi? Možda su nameravali da pomognu Ukrajincima ili čak da Putinu pokažu gde mu je mesto? Oba ova plana su se izjalovila. Bila podela ili rat, Ukrajina će platiti visoku cenu za to što je podlegla zapadnom iskušenju, u čemu i Nemačka ima veliku odgovornost.
More...
Za 14 godina koliko je na vlasti i koliko žali nad propašću sovjetske imperije, Vladimir Putin je započeo tri rata protiv ruskih suseda i protiv teritorija koje su nekada bile pod dominacijom Kremlja. Kao novoizabrani premijer 1999, pre nego što je postao predsednik na Novu godinu 2000, pokrenuo je rat u Čečeniji, brutalno gušeći oružanu pobunu protiv Moskve u severnom Kavkazu i sravnivši pokrajinsku prestonicu Grozni.
More...
Komentatori aktuelne krize u odnosima između Rusije i zapada pre svega se bave Ukrajinom. To je razumljivo kada se ima u vidu 100.000 ruskih vojnika i zastrašujući arsenal oružja raspoređenih uz rusko-ukrajinsku granicu. Ali to skreće pažnju sa američke strateške greške učinjene još 90-ih godina prošlog veka.
More...
Pretpostavljam da su i amateri za međunarodnu politiku u Srbiji sa znatnom zabrinutošću protekle sedmice pratili novo zaoštravanje suprotstavljenih pogleda Zapada i Rusije na aktuelne probleme Ukrajine, koje je demonstrirano u Minhenu, na bezbednosnom forumu koji je okupio „najjače igrače“ svetske diplomatije.
More...
Sa prozora hotela “Ukrajina”, gde obično odsedaju turisti, pa i pisci koji svojim književnim poslovima stignu u Kijev, pruža se jedinstven pogled na Majdan, odnosno Trg nezavisnosti kojim dominira ogroman prostor. Ne može se lako prepešačiti. Unaokolo su masivne zgrade sa čijih krovova se otvara sadržaj ovog trga kao na dlanu. Upravo taj trg je mesecima poligon demonstrantima koji su se suprotstavili proruskoj politici predsednika Viktora Janukoviča.
More...
Sada je i onim najnadmenijim skepticima postalo jasno da spor Rusije i EU u vezi Ukrajine nije spor dva privredna subjekta oko ekonomskih interesa i višemilijardnih dugova ili kredita. Svi oni kojisu tvrdili da izbor evropskog puta Ukrajini neće doneti nikakva osetna preimućstva i finansijske olakšice, trebalo bi sada da stanu u ćošak i da se tamo stide. Suština izbora je ležala i nečem sasvim drugom. Marksistička ideja o srećnom životu koji se meri blagostanjem i stabilnošću, sada je u Ukrajini odgurnuta u zadnji plan. Viktor Janukovič ne samo da se odrekao evropskog puta, nego je izabrao put ruskog autoritarizma.
More...
Transylvania, annexed to Romania in 1920, is a place of continuous Romanian-Hungarian conflicts. There is always a domain of conflict between the Hungarian minority and the Romanian majority represented by the construction, the invention and commemorative use of the past. In my ethnographic and socio-anthropologic analysis I focus on the "memory entrepreneurism", and foreground those interethnic relations and symbolic behaviours that stand behind it in the social context of the multiethnic Cluj-Napoca. The change of regime of 1989 brought along not only a political closure, but also one with on the framework of the imagined past. On the social level this resulted in the drama of the diminuation of belief in the institutions and authorities. The past constructed up to that point naturally lost its political legitimacy. There were two kinds of attitudes emerging within the self-legitimating strategies regarding the past. On the one hand the denial of continuity, the rejection of the past constructed by previous societies in the interest of the new historical order. This new historical order didn't wish to continue the previous economical, social and political relations. But on the other hand, in there was a rising need for historical depth: how can one legitimate the present and create a continuity in the historical space? Nevertheless, the new system considered it necessary to deduce the new social order from history. It had a need for the past also because it defined itself against the past, distancing itself from it: thus the past became surpassed and at the same time an example to follow. The period between 1989 and 2008 proved to be one of the most productive regarding the local construction of memory. Therefore my paper analyses the tendencies of post-1989 past construction. What previously exposed component of the past was made invisible by the new system? What was overtaken and what kind of new components were brought to the surface? What kind of conflicts were revealed, what kind of identity strategies, legitimating processes and national discourses were put into motion by the construction of the (new) memory?
More...
